|
travanj, 2024 |
|
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by
Bahata =)
...JA...
- pa, držim se onog ''većina ljudi
nebi prepoznala svoj karakter da
ga sretnu na ulici'' tako da
procjenjivanje ostavljam drugima.
postoje brojna objašnjenja
'' zrela za svoje godine'' i slično...
mislim da je na drugima da to
procjene, ali unatoč tome neki
se i dalje drže toga. umm... ima
ih koji u boksevima pišu i svoj broj
noge, i kile i detaljnu boju očiju.
to me ne zanima, ali ako netko
ipak želi znati sve to, neka se učlani
u moj fan klub ''Svi vole mene'' i uživaju.
- trebala bih te pustiti da odeš
trebala bih te pustiti da odeš,
ovaj zadnji, posljednji put.
trebala bih te pustiti da odeš,
bez povratka, bez kajanja,
bez oproštajnih suza,
sa prešućenim riječima.
Bez izlaza, bez tuge, pomiriti
SE sa bešćutnom sudbinom
i pustiti te da odeš...
davno su prošla vremena
kad si sjedio pored mene,
i ostala je samo magla, bolna
uspomena i nevidljivi podsjetnik
da si jednom bio tu...
da se ne prevarim, da ne zaboravim
ni na trenutak,
trebala bih te pustiti da odeš...
Violina
Mrak pred kojim je uzaludno
Bježati, nemoguće se sakriti.
Ljubav u koju je smiješno
Ulagati. Sami smo.
Gdje god, kako god, sami smo.
Bol koja te ne prožima na mjestima
Za koja želiš da te bole,
I sreća.
Zadovoljavajući osjećaj olakšanja
Gdje tvoje tijelo više ne pripada
Tebi, već udaljenom mjestu,
Glazbi koja prožima krošnje, tihi,
Piskutavi zvuk violine.